Zabavna muzika
Bas gitara uz bubnjeve temeljni je glazbeni instrument koji prati ritam, i održava sklad ukupne harmonije skladbe. Kao član ritam sekcije koristi se u rock, i popularnoj zabavnoj glazbi, gdje se uklapa i slijedi pratnju akorda. Osnovnu ritam sekciju obično čini ritam gitara ili električni klavir, ili oboje, bas gitara i bubnjevi. Veće glazbene skupine često pridodaju solo gitaru, klavijatere ili udaraljke.
Unatoč mnogim različitim glazbenim stilovima u kojima se koristi bas gitara, kao i u zabavnoj glazbi ona ima gotovo identičnu ulogu: drži na okupu cijeli harmonijski okvir gdje često zajedno s bubnjevima naglašava progresiju takta skladbe. Koliko će bas dionica koju u skladbi treba da odsvira basista biti zahtjevna uveliko ovisi o stilu glazbe. Tako, u nekim pop stilovima '80-ih godina bas dionice u skladbi su proste, jednostavne. Cijela težina prebačena je u prednji plan prema vokalu, i na melodijske instrumente. Nasuprot tome, u reggae, funk ili hip-hop glazbi cijela skladba može biti bazirana upravo baš na sviranju kompliciranih bas dionica.
U tradicionalnoj američkoj country, folk rock, i drugim srodnim glazbama bas gitara često prati osnovni ritam u promjeni akorda. U čikaškom bluesu basista često svira razne dijagrame skale, u blues rock osim blues skala, sviraju se riffovi (riff = kratka muzička forma/tema svirana u obliku kružnog šablona). U metal glazbi bas gitarista uz ritam gitaristu može svirati zajedno s njim složenije riffove (u nižoj, ili višoj oktavi). Ovisno o vrsti stila dok ostali instrumenti koriste stanku, bas uz pratnju babnjeva (ili ne) može i da svira solo. U rock glazbi tijekom stanke bas gitara može kao i ostali koristiti stanku, svirati riff, ili u stanci jednostavno kuckati po tijelu bas gitare. U progresivnom rock i art rock žanru basista zajedno s vokalom, ili solo gitarom, može svirati melodijske dionice.
Jazz, i jazz rock muzika
U jazz glazbi električna bas gitara je relativno mlad instrument. Veliki sastavi iz '30-ih, i '40-ih godina iz vremena swinga, i iz '50-ih sa stilom bepop i hard bop koristili su kontrabas. Električna bas gitara počela se koristiti u kasnim '60-im, i početkom '70-ih godina omogućivši da se rock stil pomješa s jazz glazbom, što je iznjedrilo novi glazbeni stil nazvan jazz-rock glazba. Primjena električne bas gitare u jazz rocku, i rock glazbi omogućilo je da se koristi i na otvorenim stadionskim koncertima. Za razliku od kontrabasa priključena na snažno pojačalo neuporedivo ima glasniji ton. U jazz glazbi električna bas gitara koristi se za pratnju, za sviranje samostalnih solo dionica, za sviranje klasičnih jazz dionica ili glatkih četvrtinskih taktova imitirajući tako kontrabas. U latino, salsi ili rock glazbi unosom jazz rock napjeva, bas gitarista u suradnji s bubnjarem može svirati brze ritmičke figure u sinkopi (sinkopa = ritmička figura koja spaja laku, i tešku dobu).
Za razliku od većine popularnih stilova glazbe električna bas gitara u jazz okruženju preferira puno više sviranja solo dioanica. Tijekom jazz koncerta basista često prakticira sviranje izrazito duga, improvizirana sola (engl. blowing). U većini rock skladbi bas gitara priklanja se sviranju pratnje ritma koji prekidaju kratke stanke, ili kraće solo dionice. U jazz glazbi, bez obzira na ritmičke, ili solo figure, basista nastoji stvoriti plesnu ritmičku podlogu sličnu po načelima swinga, i groove glazbe.
Suvremena muzika
U suvremenoj klasičnoj glazbi koriste se standardna glazbala kao i u klasičnoj glazbi, poput klavira, violine, kontrabasa i sl., ali koriste se i noviji/suvremeniji glazbeni instrumenti, i uređaji, za proizvodnju zvuka (od raznih pojačala za instrumente, razglasnih ozvučenja, uređaja za snimanje, i druga prateća pomoćna oprema).
Od kasnih '60-ih godina, američki skladatelji u suvremenoj klasičnoj (umjetničkoj) glazbi u skladbama ne koriste tradicionalne (ili konvencionalne) instrumente, nego uvode nove glazbene instrumente u stvaranju klasične glazbe, i time pružaju nove poglede i mogućnosti.
Poljski skladatelj Krzysztof Penderecki.
Električnu bas gitaru 1960-ih godina povremeno su koristili:
- Christian Wolff, američki eksperimentalni skladatelj klasične glazbe u djelima "Electric Spring 1" 1966. godine, "Electric Spring 2" 1966/70. godine, "Electric Spring 3" 1967. godine i u djelu Untitled 1996. godine.
- Francis Thorne, američki eksperimentalni skladatelj klasične glazbe u suradnji s Paul Hindemith 1968/69. godine napisali su djelo LiebesRock.
- U svojim skladbama poljski skladatelj Krzysztof Penderecki 1966/67. godine (reizdanje 1971/72.), u koncertu za violončelo, zatim 1969. godine u operi The Devils of Loudun, 1970. godine u djelu Kosmogonia i 1971. godine u djelu Partiti.
- Pelle Gudmundsen-Holmgreen, danski skladatelj 1966. godine u Symfoni på Rygmarven, zatim 1967. godine u djelu Rereprisier i 1868. godine u djelu Piece by Piece.
- Irwin Bazelon, američki skladatelj suvremene glazbe 1970. godine u skladbi Churchill Downs.
Električnu bas gitaru 1970-ih godina koristili su u svojim skladbama:
- Leonard Bernstein, američki skladatelj suvremene glazbe za glazbeni teatar MASS 1971. godine.
- Dave Brubeck, američki jazz pianista koristio je 1971. godine bas gitaru u djelu Truth Has Fallen.
- Alfred Schnittke, ruski skladatelj koristio je 1971. godine električnu bas gitaru u svojoj prvoj simfoniji.
- David Amram, američki skladatelj poznat po korištenju elelktričnih instrumenata u jazz, etno, i folk glazbi. Koristio je 1977. godine električnu bas gitaru u djelu En memoria de Chano Pozo.
- Louis Andriessen, nizozemski skladatelj i pianist 1970. godine koristio je bas gitaru u skladbi Spektakel, 1972/76. godine u djelu De Staat, 1976. godine u djelu Hoketus, zatim, 1980/81. godine u djelu De Tijd i 1984/88. godine u djelu De Materie.
Ruska skladateljica Sofia Gubaidulina snimljena u Sortavali 1981. godine.
Električnu bas gitaru 1980-ih, i 1990-ih godina koristili su:
- Hans Werner Henze, njemački skladatelj 1980. godine u djelu El Rey de Harlem, i 1981. godine u djelu Il ritorno d'Ulisse in patria.
- Harold Shapero, američki skladatelj 1981. godine u orkestriranom djelu On Green Mountain. - Steve Reich, američki skladatelj 1987. godine u djelu Electric Counterpoint.
- Wolfgang Rihm, njemački skladatelj 1987/91. godine u djelu Die Eroberung von Mexico.
- Arvo Pärt, skladatelj klasične glazbe iz Estonije, koristio je 1989/92. godine električnu bas gitaru u djelu Miserere.
- Steve Martland, engleski skladatelj 1993. godine u djelu Danceworks i 1994. godine u djelu Horses of Instruction.
- Sofia Gubaidulina, ruska skladateljica 1991. godine u djelu Aus dem Stundenbuch.
- Giya Kancheli, gruzijski skladatelj koji je živio u Belgiji koristio je 1993. godine električnu bas gitaru u djelu Wingless.
- John Adams, američki skladatelj 1995. godine koristio je elaktričnu bas gitaru u glazbenoj operi I Was Looking at the Ceiling and Then I Saw the Sky, i 1996/97. godine u djelu Scratchband.
- Michael Nyman, britanski skladatelj u raznim glazbenim radovima za Michael Nyman Band.
